Mjesta za sex
Dating > Mjesta za sex
Click here: ※ Mjesta za sex ※ ♥ Mjesta za sex
Ak se ide iz Sesveta prema Markovom polju onda se skrene desno jednom dugom cestom koja vodi do prarkinga i šume… U biti skreneš iza groblja lijevo. Za svaki slučaj provjerite postoje li podrumske prostorije jer su one još i pogodnije za seks na brzaka. Dok neki dolaze na fukodrome jer nemaju drugog izbora, tu su i oni koje to posebno napaljuje. Bez njih ne bih plakala... Bez njih ne bih otkrila sebe.... Prema njegovim riječima, Ujedinjena je na lokalnim izborima pokušala da ponudi drugačiju priču i ozbiljne ljude. Idealne su za oralni seks, ali ako je u dvorani malo ljudi, možete prijeći i na složenije igrice. Tabu oko upoznavanja ljudi na netu je odavno razbijen, svakodnevno se otvaraju novi profili i pokreće komunikacija.
Piše: DRAGAN BURSAĆ Svi ste čuli priču o Oskaru Šindleru, čovjeku koji je iz pakla nacističkih logora izvukao i spasao više od 1. Bez sumnje jedan od najvećih humanitarnih podviga u Drugom svjetskom ratu. Najveći čin individualne ljudskosti u pisanoj istoriji čovječanstva. Ali tu pored nas, uz nas i u nama, a opet zaboravljena, postoji jedna priča veća od Šindlerove. Postoji jedna osoba važnija od velikog Oskara Šindlera. To je još uvijek nedovoljno poznata priča o Dijani Budisavljević, bukvalno najvećem heroju Drugog svjetskog rata, koju smo svi sramno zaboravili ili je nikada nismo ni čuli. Monstruozna kapa sistema logora A Dijana Budisavljević je žena, koja se poduhvatila nečeg nezamislivog. Iz pakla jasenovačkih logora smrt izbavila je najmanje 7. Kako god, ovo je, pazite sad, ne samo najveći i najhumaniji individualni čin u Drugom svjetskom ratu, nego i najveća lična ljudskost u pisanoj istoriji čovječanstva. Pa onda djeluje još nevjerovatnije, da ne znamo gotovo ništa o Dijani, koja je spasila najmanje sedam puta više ljudi od Oskara Šindlera. Eto, to smo mi. Ko je zapravo Dijana Budisavljević? Dijana, djevojačko prezime Obexer, rođena je u imućnoj trgovačkoj familiji u Insbruku, mondenskom zimovalištu u Austriji 1891. Mogla je doslovno da bude gdje poželi na planeti zemlji. Ali, udala se za Julija Budisavljevića, Srbina koji je živio u Zagrebu, liječnika i jednog od utemeljivača domaće hirurgije. Sa mužem dočekuje Drugi svjetski rat u Zagrebu. Do nje odmah dolaze priče o stravičnoj fabrici smrti - kompleksu logora Jasenovac i stara Gradiška, koji su nešto najužasnije u istoriji. Pazite, samo u par dana, nakon kozaračke epopeje čak 68 hiljada žena i djece je dovedeno u Jasenovac. I tu počinje aplikacija ustaškog plana. Trećinu Srba pobiti, trećinu pokatoličiti, a trećinu raseliti. U to ime i pod tom monstruoznom kapom sistema logora, osnivaju se podlogori za djecu. Djeca se izgladnjavaju, umiru od tifusa, dizenterije, difterije, a ona koja prežive, bivaju po nacističkom scenariju ubijena ciklonom B. Akcija DB I tu stupa na scenu Dijana Budisavljević, sa svojom Akcijom DB. Prvo ide od vrata do vrata ustaških predvodnika, Pavelića, Artukovića, do Stepinca Alojzija i traži dozvolu da izvuče djecu. Fabrika smrti radi, ali dozvole nema. Dijana koristi svoj uticaj u Austriji i preko Nijemaca nabavlja dozvolu da evakuiše određen broj djece iz pakla Jasenovca. Ustaše su nezadovoljne, Maks Luburić prijeti da će je zadržati u logoru, ali Dijana sa svojim timom ne odustaje. U Jasenovcu zatiče dječje poluraspadnute leševe, na hiljade njih, zatiče djecu toliko gladnu da sa mrtvih vršnjaka otkidaju komade kože i jedu je, zatiče grobare koji kopaju masovne grobnice samo za djecu. Zatiče logor u kome je metak luksuz, pa se ljudi ubijaju noževima, čekićima, kamama ili se živi zakopavaju... Brzo pravi popis djece, da bi ih kasnije biološke porodice mogle usvojiti. Pravi prvu katalogizaciju u kojoj stoji pol, ime i prezime djeteta, ime roditelja i selo iz kojeg je dijete. Svako dijete uvodi u evidenciju spasa, evidenciju života. Kartone Dijana i njeni ljudi stavljaju oko vrata svakog djetešceta, ne bi li se kasnije vratilo biološkoj familiji. Ali, zaboravljaju jednu stvar. Djeca su toliko gladna, da prilikom transporta iz Jasenovca doslovno jedu kartone. I opet, Dijana u prvom konvoju života pravi bakarne pločice. Djecu raspoređuje po Zagrebu u nekoliko ustanova ili u udomiteljskim porodicama. Ostatak djece se šalje u Sisak u prihvatni centar. I dan-danas se pretpostavlja da Zagrebom hoda 2. To su Dijanina djeca. Osveta ustaša i nervni slom Ali Sisak je druga priča. Ustaše djecu pretvaraju u roblje ili ih prepuštaju difteriji, tifusu i dijareiji da ih dokrajči. Dijana shvata svu prevaru ustaškog režima, dobija nervni slom, ali i u takvom stanju nastavlja raditi. Vadi djecu iz sisačkog logora i daje ih na usvajanje. Onako usput i ona je obolila od tifusa, no to joj nije smetalo da nastavi sa svojim podvigom. Još za vrijeme rata spaja ljude koji su u njemačkim logorima sa njihovom djecom koja su spasena na teritoriji grada Zagreba. Odrađuje posao u porobljenoj Evropi, koji su tek nakon deset godina radili svi ostali. I upravo je tu njena kartoteka od ključnog značaja. Ona pomaže da djeca znaju i saznaju iz kog su područja i ko su im prave, biološke porodice. Pa se tako, konvoj za konvojem u Akciji DB pod patronatom Dijane Budisavljević izvlači iz pakla Jasenovca. Na osnovu svega, na osnovu svih dokaza, možemo reći da je uspjela popisati između 12. Komunistički grijeh A onda zaborav. Komunisti su se gadno ogriješili o Dijanu Budisavljević. Većinu kartoteke koju je vodila Dijana Budisavljević su joj oduzeli, a kroz silne nedovršene prepiske, površne naknadne bilješke, kartoteka je de fakto uništena i time je zapravo prekinuta svaka mogućnost povezivanja porodica sa djecom nakon Drugog svjetskog rata. Dijana je dio arhiva odnijela sa sobom u rodni Insbruk, gdje je i umrla daleko od svijeta 1978. Kao da nije ni postojala. Tako se istorijska nauka odnosila prema heroini Drugog svjetskog rata, koja bi valjda u svakoj drugoj državi bila nacionalni heroj broj 1. Nema mjesta za Dijanu u zemlji gdje su zločinci heroji I taj zaborav, to okretanje leđa od Dijane Budisavljević se nastavlja, evo sve do današnjih dana. Pogledajte apsurda, u entitetu Republika Srpska svima su puna usta genocida nad Srbima u Jasenovcu, dok se jedna ulica zove po kvislingu Urošu Drenoviću. Polusvijet nam je uzor. I zato u takvom svijetu Dijana Budisavljević nema niti ulice, ni glasa ni zapisa. Zato u Beču jedan park nosi ime Dijane Budisavljević, a mi nismo u stanju ni haustor nazvati po njoj. Zato u svijetu film o Oskaru Šindleru bere filmske nagrade, a Dijana Budisavljević, jedino biće kome su se molili ljudi pod zvijerima u Jasenovcu, ostaje nepoznata. Istrajno i dosljedno kakvi smo svi mi u našem neznanju. A da znamo koliko ne znamo, odavno bi imali Nobelovku za mir, odavno bi se škole namjesto fašista po Dijani zvale. Pa bi ljudi umjesto beatifikacije Stepinca koji je dvije godine odbijao Dijanine molbe za spas hiljada djece iz Jasenovca, slavili Budisavljevićku. Ima li svjetla na kraju tunela zaborava? Jer je valjda našim povjesničarima u ovih sedam-osam decenija bilo ispod časti da se bave najvećim herojem Drugog svjetskog rata. Prije par dana srbijanski RTS je objavio sjajan dokumentarac o Dijani Budisavljević - Dijanina deca. Hoće li naša djeca učiti o Dijani Budisavljević, hoće li se igrati na trgovima koji nose njeno ime, hoće li pohađati škole na kojima piše Dijana? Ali kakvi smo, stvarno je nismo dostojni. Al Jazeera Balkans NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Last updated
